Doista nas je Allāh obavijestio u Njegovoj Knjizi, da su mušrici poznavali značenje riječi la ilahe illAllah u značenju napuštanja lažnih bogova i usmjeravanja 'ibādetā samo Allāhu.
Stoga, ajeti ukazuju na njihovo razumijevanje od onoga što iz riječi tewhīda neminovno proizilazi, a to je napuštanje obožavanja lažnih božanstava i usmjeravanje 'ibādeta samo
Allāhu Jedinom koji sudruga nema.
Kada je Nuh, alejhisselam pozvao narod svoj u tewhīd (obožavanje samo Allāha, Jedinog koji sudruga nema), rekavši:
اعْبُدُوا اللَـهَ مَا لَكُم مِِّنْ ِإلَٰـهٍ غَيـْرُهُ
''Obožavajte Allāha! Nemate vi drugog boga osim Njega.'' (Al-'Arāf, 59)
Njihov odgovor je bio:
وَقَالُوا َل تَذَرُنَ آِلَتَكُمْ وََل تَذَرُنَ وَدًّا وََل سُوَاعًا وََل يـَغُوثَ وَيـَعُوقَ وَنَسْرًا
''Pa su rekli: "Ne napuštajte nipošto bogove svoje, i ne napuštajte nipošto Wedda, niti Suwā, niti Jegūsa i Jeūka i Nesra." (Nūh, 23)
Kada je Hūd, alejhisselam pozvao svoj narod da ostvare lā ilāhe illAllāh, rekavši:
اعْبُدُوا اللَـهَ مَا لَكُم مِِّنْ ِإلَٰـهٍ غَيـْرُهُ
"Obožavajte Allāha! Nemate vi drugog boga sem Njega!" (Hūd, 50)
اعْبُدُوا اللَـهَ مَا لَكُم مِِّنْ ِإلَٰـهٍ غَيـْرُهُ
"Obožavajte Allāha! Nemate vi drugog boga sem Njega!" (Hūd, 50)
Njihov odgovor je bio:
قَالُوا يَا هُودُ مَا جِئْتَنَا بِبَيِّنَةٍ وَمَا نَحْنُ بِتَارِكِي آلِهَتِنَا عَن قَوْلِكَ وَمَا نَحْنُ لَكَ بِمُؤْمِنِينَ
''Rekoše: "O Hūde! Nisi nam donio jasan dokaz, i nismo mi ti koji će napustiti bogove svoje zbog riječi tvoje, i nismo mi tebi vjernici.'' (Hūd, 53)
Kad je Salih, alejhisselam pozvao svoj narod da ostvare lā ilāhe illAllāh, rekavši:
اعْبُدُوا اللَـهَ مَا لَكُم مِِّنْ ِإلَٰـهٍ غَيـْرُهُ
''Obožavajte Allāha! Nemate vi drugog boga sem Njega.'' (Hūd, 61) Njihov odgovor je bio:
قَالُوا يَا صَالِحُ قَدْ كُنتَ فِينَا مَرْجُوًّا قَبْلَ هَٰذَا ۖ أَتَنْهَانَا أَن نَّعْبُدَ مَا يَعْبُدُ آبَاؤُنَا وَإِنَّنَا لَفِي شَكٍّ مِّمَّا تَدْعُونَا إِلَيْهِ مُرِيبٍ
''Rekoše: "O Sālih! Doista si među nama bio (kao) onaj od kojeg se nada, prije ovog. Zar ćeš nam zabraniti da obožavamo ono šta su obožavali očevi naši, a uistinu, mi smo u ozbiljnoj sumnji prema onom čemu nas pozivaš." (Hūd, 62)
Kada je Šu'ajb, alejhisselam pozvao svoj narod da ostvare lā ilāhe illAllāh, rekavši:
اعْبُدُوا اللَـهَ مَا لَكُم مِِّنْ ِإلَٰـهٍ غَيـْرُهُ
''O narode moj! Obožavajte Allaha. Nemate vi drugog boga sem Njega!'' (Hūd, 84)
Njihov odgovor je bio:
قَالُوا يَا شُعَيْبُ أَصَلَاتُكَ تَأْمُرُكَ أَن نَّتْرُكَ مَا يَعْبُدُ آبَاؤُنَا أَوْ أَن نَّفْعَلَ فِي أَمْوَالِنَا مَا نَشَاءُ ۖ إِنَّكَ لَأَنتَ الْحَلِيمُ الرَّشِيدُ
"'O Šuajbe', govorili su oni, 'da li molitva tvoja traži od tebe da napustimo ono što su preci naši obožavali ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja? E baš si obazriv i razuman!'" (Hūd, 87)
Kada je Ibrahim, alejhisselam pozvao svoj narod da ostvare lā ilāhe illAllāh, rekavši:
وَإِذْ قَالَ إِبْرَاهِيمُ لِأَبِيهِ وَقَوْمِهِ إِنَّنِي بَرَاءٌ مِّمَّا تَعْبُدُونَ ﴿٢٦﴾ إِلَّا الَّذِي فَطَرَنِي فَإِنَّهُ سَيَهْدِينِ
"I kad reče Ibrāhīm ocu svom i narodu svom: "Uistinu, ja se odričem od svega čemu 'ibadetite, Izuzev Onog koji me je stvorio, pa uistinu, On će me uputiti." (Ez-Zukhruf, 26 - 27)
Njegov otac mu reče:
قَالَ أَرَاغِبٌ أَنتَ عَنْ آلِهَتِي يَا إِبْرَاهِيمُ ۖ لَئِن لَّمْ تَنتَهِ لَأَرْجُمَنَّكَ ۖ وَاهْجُرْنِي مَلِيًّا
"Jesi li ti odbojan prema bogovima mojim, o Ibrāhīme? Ako ne odustaneš, sigurno ću te kamenovati, i ostavi me dugo!" ( Merjem, 46)
A odgovor njegovog naroda bijaše:
قَالُوا حَرِّقُوهُ وَانصُرُوا آلِهَتَكُمْ إِن كُنتُمْ فَاعِلِينَ
"Spalite ga i bogove vaše pomozite, ako hoćete to da učinite!, povikaše…" (El -Anbijā', 68)
Kada je Muhammed pozvao svoj narod da ostvare lā ilāhe illAllāh, rekavši:
''Samo je On – Bog, i ja se odričem od onoga što Mu vi pridružujete.'' (El-En'ām, 19)
''… znajte da se on objavljuje samo s Allahovim znanjem i da nema boga osim Njega – zato muslimani postanite! (Hud, 14)
Njihov odgovor je bio:
''Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!'' (Sād, 5)
U 'Sahīhu' se prenosi od Se'īda ibn el-Musejjiba, a on od svoga oca da je rekao:
"Kad je Ebū Tālib bio na samrti, ušao je kod njega Vjerovjesnik. Kod njega su bili 'Abdullāh ibn Ebī Umejje i Ebū Džehl. Vjerovjesnik, mu je rekao: "O amidža, reci 'Lā ilāhe illAllāh', izreku kojom ću se zauzimati za tebe kod Allāha."
Njih dvojica su rekli:
"Zar da ostaviš vjeru 'AbdulMuttalibovu?!" Vjerovjesnik, mu je ponovio.
Ponovili su i njih dvojica. Zadnje što je rekao bilo je: 'On je u vjeri 'AbdulMuttalibovoj.
Ovo jasno ukazuje, da su oni bili svjesni značenja riječi "Lā ilāhe illAllāh", tj. da one za sobom povlače razdvajanje, ostavljanje, napuštanje AbdulMuttalibove vjere.
Rekao je šejh 'AbdurRahmān ibn Hasan, u poznatom djelu Fethul-Medžīd:
»Njegove riječi: »Reci lā ilāhe illAllāh.« Naredio mu je da to izgovori zbog toga što je Ebū Tālib znao da ona ukazuje na negiranje pridruživanja (širka) Allāhu, i iskrenog upućivanja obožavanja ('ibādetā) samo Allāhu Jedinom, jer, uistinu, ko je izgovori na osnovu znanja, uvjerenja on se je odrekao od širka (pridruživanje Allāhu nekoga ili nečega) i mušrika pa je tako ušao u islām.«
Zar ovo nije čudno, da su prijašni mušrici, koji su odbili obožavati samo Allāha, bili svjesniji značenja "Lā ilāhe illAllāh" od današnjih pripisivača islamu, koji pored izgovaranja i nepoznavanja značenja ili onoga što ove riječi povlače za sobom, ustrajavaju na širku (pridruživanju Allāhu sudruga) u onome što je specifično samo za Njega, poput dove, straha, klanja, uzimanje samo Njega za zakonodavca itd.
U kontekstu ove sramote i zablude reći ćemo onako kako je rekao šejkh Muhammed bin 'AbdilWehhāb,
فقبح الله من أبو جهل أعلم منه بأصل الإسلام
Pa neka Allah osramoti one od kojih Ebū Džehl bolje poznaje osnovu islama.
