Rekao je Uzvišeni:

مَا كَانَ إِبْرَاهِيمُ يَهُودِيّاً وَلا نَصْرَانِيّاً وَلَكِنْ كَانَ حَنِيفاً مُسْلِماً وَمَا كَانَ مِنَ الْمُشْرِكِينَ

"Ibrahim nije bio ni Jevrej ni kršćanin, već je bio hanif, musliman, i nije bio od mušrika." (Ali Imran, 67)

إِنِّي وَجَّهْتُ وَجْهِيَ لِلَّذِي فَطَرَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ حَنِيفاً وَمَا أَنَا مِنَ الْمُشْرِكِينَ

"Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik (hanif), prema Onome koji je nebesa i zemlju stvorio, ja nisam od mušrika." (En'am, 79)

Rekao je Imam Ibn Kesir u komentaru ovog ajeta:

"Hanifen znači onaj koji se okrenuo od širka prema tevhidu."

Prenosi se od Ibn Omera da je Zejd b. Amr b. Nufejl otišao u Šam raspitujući se o vjeri koju bi slijedio. Pa je susreo alima od židova te ga upita:

"Želio bih da slijedim vašu vjeru pa me obavjesti o njoj." On mu reče: "Ne možeš slijediti našu vjeru a da ne izazoveš Allahovu srdžbu."

Zejd reče: "Ja nastojim pobjeći od Allahove srdžbe i ne želim nikada uraditi nešto što bi izazvalo Allahovu srdžbu. Možeš li me uputiti na nekog drugog?" Neznam nikoga osim ako negdje postoji hanif, reče alim.

قَالَ زَيْدٌ : وَمَا الْحَنِيفُ ؟

Ko je hanif, upita Zejd?

قَالَ : دِينُ إِبْرَاهِيمَ ؛ لَمْ يَكُنْ يَهُودِيًّا وَلَا نَصْرَانِيًّا ، وَلَا يَعْبُدُ إِلَّا اللَّهَ .

Pripadnici Ibrahimove vejere, on nije bio ni židov ni kršćanin, a nije obožavao (nikoga drugog) osim Allaha, reče.

Zejda je otišao dalje i susreo učenjaka od kršćana pa mu je spomenuo isto. On mu reče: "Ne možeš biti na našoj vjeri a da ne zaslužiš Allahovo prokletstvo."

On mu reče: "Ja nastojim pobjeći od Allahova prokletstva. Nikada sebi neću dozvoliti da me Allah prokune ili da se na mene rasrdi. Možeš li me uputiti na nekog drugog, upita ponovo? Neznam nikoga osim ako negdje postoji hanif, reče alim."

قَالَ : وَمَا الْحَنِيفُ ؟

Ko je hanif, upita Zejd?

قَالَ : دِينُ إِبْرَاهِيمَ ؛ لَمْ يَكُنْ يَهُودِيًّا وَلَا نَصْرَانِيًّا ، وَلَا يَعْبُدُ إِلَّا اللَّه

Pripadnici Ibrahimove vjere, on nije bio ni židov ni kršćanin, a nije obožavao (nikoga drugog) osim Allaha, reče.

فَلَمَّا رَأَى زَيْدٌ قَوْلَهُمْ فِي إِبْرَاهِيمَ عَلَيْهِ السَّلَام خَرَجَ ، فَلَمَّا بَرَزَ رَفَعَ يَدَيْهِ فَقَالَ : اللَّهُمَّ إِنِّي أَشْهَدُ أَنِّي عَلَى دِينِ إِبْرَاهِيمَ !!

Kada je Zejd čuo kakvo mišljenje imaju o Ibrahimu izađe i podiže ruke a zatim reče: "Allahu moj budi mi svjedok da sam ja na vjeri Ibrahimovoj."

رواه البخاري (3828).

(1) أن الحنيفية هي الدِّين الوحيد الذي يرضاه الله لعباده. ومعناها أن يعبد الإنسان الله مخلصاً له الدِّين، وأن يتبرّأ من الشرك ومن أهل الشرك.

(2) أن الحنيفية هي الإسلام وأن الإسلام هو الحنيفية

(3) أن الحنيف هو المسلم وأن المسلم هو الحنيف. فكما لا يجوز أن يُقال لمن أشرك هو "الحنيف"، لا يجوز كذلك أن يُقال "هو مسلم".

Pouke iz lekcije:

1. Hanifijet je jedina vjera sa kojom je zadovoljan Allah od Njegovih robova. A ona znači da čovjek obožava Allaha, čisto (od širka) ispovjedajući mu din i da se odrekne od širka i mušrika.

2. Hanifijet je islam, a islam je hanifijet.

3. Svaki hanif je musliman i svaki musliman je hanif, pa stoga nije dozvoljeno reći za onoga ko čini širk "hanif", kao što nije dozvoljeno reći "on je musliman".