Rekao je Imam 'Abd el-Aziz el-Kinani (240. n.H), rahimehullah:

لم يكن نهي عن الإستغفار ولا حرم عليه، فلما نهاه الله تعالى عن الإستغفار لأبيه، وأعلمه أنه عدو الله يموت على كفره فيدخله النار، فأمره بالتبري منه ومن قومه، فوجب على إبراهيم عليه السلام الطاعة الله، وقبول ما أمره به، والانتهاء عما نهاه عنه، فتبرأ إبراهيم عليه السلام من أبيه وقومه بقوله: وإذ قال إبراهيم لأبيه إنني براء مما تعبدون إلا الذين فطرني فإنه سيهدين - الزخرف ٢٦-٢٧ فانتهى عن الإستغفار

I kada je Allah Ibrahimu zabranio istigfar (tj. traženje oprosta) za njegovog oca, i obavijestio da je on Allahov neprijatelj, koji će preseliti na kufru i da će ući u džehennem. Allah mu je naredio da se odrekne od njega i od njegovog naroda, i učinio obaveznim da bude pokoran Allahu te da prihvati ono što Mu je naredio i ostavi ono što mu je zabranio (tj. istigfar), pa se je ibrahim alejhis-selam odrekao od svoga oca i od njegovog naroda:

وَإِذۡ قَالَ إِبۡرَٰهِيمُ لِأَبِيهِ وَقَوۡمِهِۦٓ إِنَّنِي بَرَآءٞ مِّمَّا تَعۡبُدُونَ

"A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: "ja se odričem od onih koje vi obožavate,"

إِلَّا ٱلَّذِي فَطَرَنِي فَإِنَّهُۥ سَيَهۡدِينِ

"osim s Onim Koji me je stvorio, jer će me On, doista, na Pravi put uputiti."

[Ez-Zukhruf, 26-27]

[الحيدة والاعتذار في الرد على من قال بخلق القرآن]

Rekao je također Imam Taberi, rahimehullah:

م ثم قال لنبيه محمد صلى الله عليه وسلم: "قل"، يا حمد "لا أشهد"، بما تشهدون: أن مع الله آلهة أخرى، بل أجحد ذلك وأنكره "قل إنما هو إله واحد"، يقول: إنما هو معبود واحد، لا شريك له فيما يستوجب على خلقه من العبادة "وإنني برئ مما تشركون"، يقول: قل: وإنني برئ من كل شريك تدعونه لله، وتضيفونه إلى شركته، وتعبدونه معه، لا أعبد سوى الله شيئا، ولا أدعو غيره إلها

"Zatim je rekao svom vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem: 'Reci!, o Muhammede: 'Ne svjedočim' ono sto vi svjedočite, tj. da uz Allaha ima drugih božanstava. Štaviše ja to negiram i poričem'. 'Reci: 'Samo je jedan Bog!' Kaže da postoji samo jedan ma’bud, Koji nema sudruga u onome što zaslužuje kod Svojih stvorenja od 'ibadeta. 'I ja sam beri'i mimma tušrikun', kaže: 'Reci: 'Ja sam beri'i od svakog sudruga kojeg mimo Allaha molite i kojem pripisujete učešće sa Njim, i 'ibadetite mu uz Njega. Ja mimo Allaha ničemu ne 'ibadetim niti se mimo Njega drugom molim."

Rekao je Imam Taberi (310. n.H) o tefsiru ajeta:

كَفَرْنَا بِكُمْ وَبَدَا بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةُ وَالْبَغْضَاءُ أَبَدًا حَتَّى تُؤْمِنُوا بِاللَّهِ وَحْدَهُ} [الممتحنة: 4]

"Zanevjerovali smo u vas, i započelo je između nas i između vas neprijateljstvo i mržnja stalna, sve dok ne povjerujete u Allaha, Njega Jedinog." [El-Mumtehina : 4]

يَقُولُ جَلَّ ثَنَاؤُهُ مُخْبِرًا عَنْ قِيلِ أَنْبِيَائِهِ لِقَوْمِهِمُ الْكَفَرَةِ: كَفَرْنَا بِكُمْ، أَنْكَرْنَا_مَا_كُنْتُمْ_عَلَيْهِ_مِنَ الْكُفْرِ_بِاللَّهِ وَجَحَدْنَا عِبَادَتَكُمْ مَا تَعْبُدُونَ مِنْ دُونِ اللَّهِ أَنْ تَكُونَ حَقًّا، وَظَهَرَ بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةُ وَالْبَغْضَاءُ أَبَدًا عَلَى_كُفْرِكُمْ_بِاللَّهِ، -[567]- وَعِبَادَتِكُمْ مَا سِوَاهُ، وَلَا صُلْحَ بَيْنَنَا وَلَا هَوَادَةَ، {حَتَّى تُؤْمِنُوا بِاللَّهِ وَحْدَهُ} [الممتحنة: 4] يَقُولُ: حَتَّى تُصَدِّقُوا بِاللَّهِ وَحْدَهُ، فَتُوَحِّدُوهُ، وَتُفْرِدُوهُ بِالْعِبَادَةِ.

"Rekao je dželle senauhu, obavještavajući o govoru Njegovog Vjerovjesnika svom nevjerničkom narodu: 'zanevjerovali smo u vas', 'odričemo se onoga na čemu ste od kufra u Allaha’, i našli smo da je vaš ‘ibadet (usmjeren) onome što obožavate mimo (pored) Allaha (tvrdeći) da je to istina, i izhar (vanjština, spoljašnjost) jeste da je između nas i između vas neprijateljstvo i mržnja stalna, zbog vašeg kufra u Allaha i vaš 'ibadet onome što (obožavate) pored Njega, i nema sulha (dogovora) između nas niti koristi (međusobne sloge), 'sve dok ne povjerujete u Allaha, Njega Jedinog', rekao je: sve dok ne budete istinoljubivi u (obožavanju) Allaha, Njega Jedinog, pa ga učinite Jedinstvenim (tevhid), i Jedinim u 'ibadetu."

(تفسير الطبري [22/566]]

Rekao je Ebi El-Hussejn Muhammed Ibn Ahmed El-Malati Eš-Šafi'i (377. n.H):

ومعنى ذلك أن معتزلة بغداد والبصرة وجميع أهل القبلة لا اختلاف بينهم أن من شك في كافر هو كافر، لأن الشاك في الكفر لا إيمان له، لأنه لا يعرف كفرا من إيمان؛ فليس بين الأمة كلها، المعتزلة ومن دونهم، خلاف أن الشاك في الكافر كافر

"Mu'tezile iz Bagdada i iz Basre i svi od ehlul-kibleta su bez ikakvog khilafa složni, da ko god sumnja u kufr kafira – da je sam kafir. Zato što onaj ko sumnja u kufr - nema imana, i ne zna da razdvoji iman od kufra. U tome nema khilaf u cjelome ummetu."

[التنبيه والرد على أهل الأهواء والبدع]

Fajde iz ovog athara:

  1. Objasnio je jasno Imam Kinani rahimehullah, da se odricanje od širka neće upotpuniti (ili neće biti ispravno) osim sa odricanjem od počinioca širka. Pa je spomenuo El-Kinani odricanje od samog djela širka, također odricanje od počinioca širka (tj. od mušrika), i odricanje taguta. Ako jedna od toga fali, neminovno proizlazi, da to "odricanje" nije ušlo u suštinu odricanja.
  2.  Također je objasnio imam selefa, Et-Taberi, rahimehullah, uzrok i sebeb ajeta كَفَرْنَا بِكُمْ „Zanevjerovali smo u vas“,   pa je rekao: مَا كُنْتُمْ عَلَيْهِ مِنَ الْكُفْرِ بِاللَّهِ na čemu ste od kufra u Allaha bili“. I rekao je: وَظَهَرَ بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةُ وَالْبَغْضَاءُ أَبَدًا عَلَى كُفْرِكُمْ بِاللَّهِ, وَعِبَادَتِكُمْ مَا سِوَاهُ, između nas i između vas je neprijateljstvo i mržnja stalna, zbog vašeg kufra u Allaha i vaš ‘ibadet onome što (obožavate) pored Njega.“ Nema sumnje da je prvi uzrok odricanja i mržnje – kufr i širk zbog kojeg nastupa tekfir. A ovo je jasan odgovor onima, koji do dan danas bezobrazno lažu na Allahov din i na Allahovog Khalila alejhis-selam, da rijeći كَفَرْنَا بِكُمْ ne znače „učinili smo nevjerstvo u vas zbog vašeg kufra u Allaha i zbog vašeg ´ibadeta što pored Njega činite.“
  3.  Jasno je objasnio imam El-Malati, rahimehullah, da uzroci kufra onoga koji ne tekfiri mušrike ili sumnja u njihov kufr, pored nesprovođenja kufra u taguta i odbijanja teksta iz Kur´ana, Sunneta i Idžma' svih muslimana, da je također uzrok kufra takvoj osobi, da ne zna da razlikuje kufr od imana, i da je da ta sumnja - sam po sebi nevjerstvo. Zanimljivo je, da je imam naveo idžma, kojeg i zalutale skupine od mu´tezile ipak potvrđuju i sprovode, i da nema nikakav khilaf među njima! Pa neka znaju oni, koji se tome suprostavljaju, ili to nazivaju "pretjerivanjem" ili ipak "menhedž haridžija", da su mu'tezile bolje shvatali idžma, i da ih ipak oni tekfire zbog ne poznavanja suštine kufra i imana!