Prenosi Hišam b. Urve od svoga oca da je Omer, radijallahu anhu, došao u Šam gdje su ga dočekali uglednici i predvodnici koje je, nakon dočeka i dobrodošlice, upitao: "Gdje je moj brat Ebu Ubejde?" Oni mu rekoše: "Sad će doći." Ubrzo se pojavio Ebu Ubejde jašući na slabašnoj devi, a Omer je zamolio prisutne da ih ostave nasamo. Nakon toga otišli su do Ebu Ubejdove kuće. Kada je Omer ušao u njegovu kuću, nije vidio ništa osim sablje i kacige.

Prenosi Abdurrahman b. Seid b. Jerbu od Malika ed-Dara da je Omer, radijallahu anhu, odlučio da pošalje četiri stotine dinara Ebu Ubejdi. Omer je pozvao dječaka koji će mu odnijeti novac i rekao mu: "Kada mu predaš novac, ostani kod njega i vidi šta će uraditi sa njim." Kada je dječak uručio novac Ebu Ubejdi, ovaj je pozvao sluškinju i rekao joj: "Sedam dinara odnesi toj osobi, pet dinara odnesi toj osobi", i tako joj je govorio sve dok nije podijelio sav novac. Kada se dječak vratio Omeru, obavijestio ga je o tome, a Omer je već bio pripremio istu količinu za Muaza b. Džebela. Kada je dječak odnio novac Muazu, pozvao je sluškinju i rekao joj: "Ovoliko odnesi toj osobi, ovoliko toj osobi." Tada mu je supruga rekla: "O Muaze, i mi smo siromašni, ostavi i nama nešto", pa je ostavio samo dva dinara. Kada je dječak obavijestio Omera šta je uradio Muaz, Omer je rekao: "Doista su njih dvojica braća."

Rekao je Abdullah b. Mes‘ud: "Ko bude želio ahiret, naštetit će dunjaluku, a ko bude želio dunjaluk, naštet će ahiretu. O ljudi, težite vječnom nauštrb prolaznog."

Abdullah b. Mes‘ud jedne prilike obratio se prisutnima koji su sjedili u njegovoj kući te im rekao: "Vi duže klanjate i više se trudite od ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a oni su bili bolji od vas." Neko ga upita: "A zbog čega?, a on odgovori: "Oni su više ostavljali dunjaluk i više su žudjeli za ahiretom."

Katade pripovijeda: "Kada su Amira b. Abdukajsa et-Temimija obuzele smrtne muke, on je zaplakao. Prisutni su ga upitali zašto plače, a on je rekao: 'Ne plačem zbog smrtnih muka, niti zbog dunjaluka, već zbog podnevske žeđi i noćnog namaza.'"

Prenosi se da je Abdurrahman b. Eban b. Osman b. Affan bio mnogo skroman i pobožan. Kupovao bi ehlul-bejtu sve što bi im trebalo za život, te bi govorio: "Molim Allaha da me ovo spasi od smrtnih muka", pa je svome Gospodaru preselio spavajući u mesdžidu.

Alija b. Fudajl b. Ijad prenosi da je čuo svoga oca kako pita Ibn Mubareka: "Ti nam naređuješ skromnost, asketizam i odricanje od dunjaluka, a mi vidimo da posjeduješ mnogo dunjaluka. Kako to?" Na to im on reče: "O Ebu Alija, zar ne vidiš da se ja time služim kako bih povećao svoju pokornost Gospodaru."

Abdullah, sestrić Muslima b. Sa'da, prenosi da je želio da ide na hadždž, pa mu je Muslim b. Sa‘d dao deset hiljada dirhema da ih podijeli najsiromašnijoj medinskoj porodici. Kaže Abdullah: "Kada sam došao u Medinu, raspitao sam se ko je najsiromašnija porodica u Medini, te su me uputili na jednu kuću. Kada sam pokucao na vrata, javila se jedna žena, te sam joj objasnio da dolazim iz Bagdada i da nosim deset hiljada dirhema da dam najsiromašnijoj porodici. Ona je odbila da uzme te mi je rekla da idem u kuću njihovih komšija, jer su oni najsiromašniji. Kada sam otišao do te kuće, pokucao sam i javila se žena. Objasnio sam joj isto kao i prvoj ženi, a ona je rekla: 'U Medini nema nikoga siromašnijeg od (porodica) u ovim dvjema kućama. Ako hoćeš, možeš to podijeliti na dva dijela.'"

(Iz djela "Ejne nahnu min ahlakis-selef")