"Ko je nepravedniji od onoga koji laži o Allahu iznosi ili koji govori: 'Objavljuje mi se' – a ništa mu se ne objavljuje, ili koji kaže: 'I ja ću reći isto onako kao što Allah objavljuje.'"

(El-En'am, 93)

"A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici."

(El-Mai'dah, 44)

"Pa se bojte Allaha i poslušni meni budite, i ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju, koji na zemlji nered, a ne red, uspostavljaju."

(Eš-Šu'arā, 150 – 152)

"Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega. A šejtan želi da ih u veliku zabludu navede."

(En-Nisā', 60)

"I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore."

(En-Nisā', 65)

"Zar oni da imaju ortake koji im propisuju da vjeruju ono što Allāh nije naredio?"

(Eš-Šūra, 21)

Od 'Adijja ibn Hātima se prenosi da je čuo Vjerovjesnika, kako uči ājet: "Uzeli su svoje monahe i svećenike za bogove mimo Allāha…", pa mu je rekao: "Mi ih, zaista, nismo obožavali…" Rekao je: ''Zar oni ne zabranjuju ono što je Allāh dopustio pa i vi to ne radite, i dopuštaju ono što je Allāh zabranio pa i vi to radite?" "Da", rekao je (Adijj). (فتلك عبادتهم) "E to vam je obožavanje njih."

Zabilježio ga je Ahmed i et-Tirmidhī i ocijenio ga kao dobar.